SARAJEVO NOĆU

(drugo izdanje)

 

 

Noću, dok se prevrćem u postelji

neki dijelovi Sarajeva nestaju

raskrsnice, zgrade, čitave ulice

zajedno sa uglovima spavaće sobe

u podrumima iskrsavaju nepoznati univerzumi

na svim TV kanalima je Kuća Velikog Brata

i u njoj ja kako se prevrćem u postelji.

Noću neki dijelovi Sarajeva nestaju

i svi su stanovi napušteni

prozori svijetle samo zbog lopova

posmatrač iz taksija može jasno zapaziti

da je Begova džamija nacrtana

jer je njena težina na drugom svijetu

i Zemlja je beskrajna ravna ploča

a  kugla što se vrti njena spakovana beskonačnost.

Noću neki dijelovi Sarajeva nestaju

progutane vriske ubijene djece

vjetar uznosi do ledenih tornjeva Himelaja,

zgrada Parlamenta u daljini opet gori

kad je niko ne gleda

i nebo je zlatom izvezen plašt Katarine Kosače

o tome se dovikuju ulični psi

izlazim na balkon da lajem zajedno s njima -

tramvaj raskopčava ulicu

kao rajsferšlus žensku haljinu.

 

 

 

 

UZNESENJE

 

 

Iz ove sobe s pogledom na tuđe prozore

Odaslao sam dron sa zastavom Argonauta,

Neka krstari iznad semafora i auta,

Samo da ga neki huligani ne obore.

 

Presreo sam satelitske poruke s nebesa:

Jupiter grudva glavu kometskog projektila

Za potomke dinosaura il ljudi-reptila,

Jerbo se već stoljećima nadima od bijesa.

 

Svakim danom su dublja njegova mrzoljublja

I ova lomača ima da sija kao zublja.

Odaslao sam dron da šestari iznad grada

 

Između redova sivih kariranih zgrada;

Možda skončamo kao eksponati muzeja

Poput strašila-skulptura u grobnici Pompeja.

 

 

 

 

 

 

UNINIJE

 

 

Na ovoj stanici se oprašta od Skitije

I ptica i travka i zvjezdana prašina,

Sve što je bilo moje, a sad je ničije

Tišti tišina od željezničkih šina.

I svi oni zlatni plodovi

Za kojima su ruke posezale

Sad su Anubisovi tegovi

Kojima su se duše izvagale.

Sve žudnje, magnetne naravi

Poput igle kompasa što vrti se u krug

Da sred pučine, zanos varavi

Pokaže tvoj sjever i jug.

Jesam li trčao za Artemidinim psima

Ili sam to bježao od njih?

Alfejeva glava mi izraste na ramenima

Dok u hramu njen bijeli kip štih.

 

Živjeh u palači koju nikad ne sazidah;

Ko živin stub u termometru slazih do dječaštva

Da sa zrcalom uz usnu pjeva magleni dah

Izmjeri mi dobačaje u disciplini mrtvaštva.

Čežnje, što nišane u prazno rajskim kapijama

Trube iz mojih najdubljih oktava –

Iz praha, iz mulja, iz kamena i iz trava:

Tamnujem u zlatnim, sve zlatnijim bukagijama.

 

 

 

 

 

 

OBALOM KULINA BANA

 

 

Tvoja ratna kruna od bodljikave žice

Služila mi je kao radio antena,

Poklopac klavira bješe zamka za ptice

I prosvirane “noći od bijelog satena”;

A to što je ostalo od onog Sarajeva

Mapa je izgubljenih roditeljskih rajeva.

 

Tamo gdje sam vidio Velikog medvjeda

Sad su razdrndana zaprežna Kola,

Herino mlijeko od Heraklovog ujeda

Kumova je slama u štali kraj vola.

A to što ostade od Kulina i Zmajeva

Slijepa je mapa izgubljenih rajeva.

 

Sjenka sam onog negdašnjeg mladića

Koga sada vidim s novog sprata čistilišta,

Miljacka drobi uštap u bezbroj komadića

Dok gore se sami ko kumir sred svetilišta.

A to što me tišti, dok mislim na Berđajeva,

Mapa je iznajmljenih pradjedovskih rajeva.

 

Zubarskim kliještima sam čupao iz sebe

Zloćudni gen Samaela neandartalca,

Sad ga puštam da kandžama iznutra grebe,

Bez njega bih bio kao pčela bez žalca.

A to što me grebe, na kraju krajeva,

Greben je sa mape praotačkih rajeva.

 

 

 

 

 

IZ ZELENE FOTELJE

 

Imam vrtoglavicu od sunčevog ringišpila:

Godine premeću karte starog i novog špila

 

Kad ukrste se orbite Marsa i Venere

Od Zemljinog kan-kana se zvijeri unezvijere.

 

Stihovi izbljuvani iz bolesne džigerice

Ne prate melodiju s onogrobne matrice,

 

Tamo gdje 'tamna tvar' svijetli poput negativa

Ko Indrina mreža razapeta bez stativa.

 

U otkucajima zidnog sata poznajem znamenja

Klatna što se njiše između smrti i rođenja.

 

Breza u dvorištu zgrade mi postade mladenka,

Jedno smo drugim ovijeni ko zavojnica DNK.

 

Od kakvog to alkohola danas je ohola

Ili mi možda nešto poručuje izokola?

 

Još stojim u radnoj sobi Viktora Igoa,

Gledam kako se topi poput eskimskog igloa.

 

Taština u korzetu ispija brendi natašte,

Klimam glavom dok zvoca poput nečije tašte.

 

Između prošlog i budućeg žiću je tijesno,

U ispred i iza sklanja se lijevo-desno.

 

Nije mi do rasprave o Putinu i Rasputinu,

Rađe bih spustio ruku na oblu žensku butinu.

 

Na nišanu raspuća uzleti i nizvrgnuća

Sad su klizeći paravani iz japanskih kuća.

 

Pod humkom sjedinjen sa sjenom i imenom

Da li to uzdiše za Himeninim himenom

 

El Sid dok se prevrće u svom mezaru

Ili što prepusti cezarovo cezaru?

 

U svakom zbog je Bog. Griju i grlicu i grle

Spiralne ruke galaksije što same sebe grle.

 

 

 

 

 

NIŠINOŠIMA

 

 

Zalazeće sunce, dugme od grimiza

Kojim se od Zemlje Nebo otkopčava,

Jesi li već juče, dok gledam te izbliza

Pećinom u kojoj noć obitava?

 

Kad gornje muške i donje ženske vode

Prvi put se ljube u šapatu trava,

Duše nerođenih ovuda prohode

Proseć rosu koja mrtve oživljava.

 

S vrha stijene sijedi Tiresija

Poje iz knjige budućih mesija.

Kad Kamen tame o Kam smrtne sjene

 

Kresneš, iz njih će serafim da sijevne.

Sad Adonajev plašt razvij ozvjezdan

Skrojen po mjeri da natkrili bezdan.

 

 

 

 

 

MIRIS IZ EDENA

 

 

Kad naveče opusti Dolac Malta

Katkad se začuje balalajka,

Katkad s Mjeseca zalaje Lajka.

Televizori grakću “nova Jalta”.

 

A potom nagli trepet tramvaja.

Strujom se napaja orljavina vapaja

Od “Ja, pa ja” i “Ja, pa ja!”…

Iz kafića neka pjesma s Havaja.

 

Odnekud dama, pogleda ledena

Strojna i ubojna, mliječne puti

Ko da će u Mjesec svoj lik utisnuti

 

Ostavlja za sobom miris iz Edena:

Ruka u molitvi pružena tada je

Da se prometne u ruku koja daje.

 

 

 

AMEŠA SPENTA

 

 

Kad iz božje saksije niču galaksije,

Ameša Spente se granaju iz eona

U kupinu menore što u Al-Aksi je;

Drevni kumiri nose činove demona.

 

Od Ahrimana do Adema Kahrimana,

Od animule vagule do Kaligule,

Od sjeverne Tule do Vavilonske kule

Svakom stvoru su hrana, inosušna mana

 

Ameretat i Kšatra (koje su zavazda

Dva od šest atributa višnjeg Ohrmazda).

Sve teži da zgrabi dvije Ameša Spente

 

Te da ih uknjiži u svoje dokumente.

Ostale četiri klone se kandži vraga:

Davidova zvijezda – šestokraka vaga.

 

 

 

 

 

DAMNATIO MEMORIAE

 

 

Odasvud strše kancelarijski zigurati,

Gromobranima će Vlašiće izgurati.

 

Tamo nas pakuju u vojnike i savjetnike,

Pravedne grešnike i grešne pravednike.

 

Titule i lovorike krčme na aukciji

(Kupci su podvrgnuti gratis liposukciji).

 

Srebro u ognju čistilo se od zemlje

Za one što prezidaše Jerusalime u Kremlje.

 

Spartanske “igre gladi” zabavnije od pokera

Gdje si i igrač i ulog i nešto poput džokera.

 

Plemstva se odriču i plemeniti metali,

U slijepim prozorima straže elementali

 

Poput sunca uhvaćenog u damsko ogledalce

Kad u oko uperi električne žalce.

 

Neki budući Semir, potomak Semiramide

Iz stijena će otkračunati i ove piramide.

 

Putevi raspućeni od silnih okuka –

Povijest u slalomu oko slavoluka.

 

Zigurat uvis izbija kao vijak:

Poput genskog zapisa navijen zodijak.

 

Tu je i prirodni spomenik: stup od soli

Ko zub bez živca što trune a ne boli,

 

Dok driješi čvorove minulih ljeta

Svemu izniklom da nikad ne procvjeta.