Bijografija

 

Sju Vajs (Sue Vice)je profesorka engleske književnosti na Univerzitetu u Šefildu, UK. Njene skorije publikacije uključuju „Predstavljanje zločinaca Holokausta u književnosti i filmovima“ (Representing Perpetrators in Holocaust Literature and Film)(2013),ko-urednica sa Jenni Adams, „Tekstualne obmane: lažna sećanja i književne podvale u modernom dobu“ (Textual Deceptions: False Memoirs and Literary Hoaxes in the Contemporary Era)(2014), i Barry Hines: ‘Kes’, ‘Threads’ and Beyond (2017), napisana u saradnji saDejvidom Forestom (David Forrest). Trenutno se bavi reprezentacijama žrtava Holokausta koje gube pamćenje.

 

Dijaloški uticaji Pola Selana

 

U ovom radu ću istraživati različite načine na koje su Selanova poezija i njegov poetski stil čitani i prihvaćeni od strane drugih pesnika, i kako time možemo bolje da razumemo njegovu praksu.

Kako tvrdi Mardžori Perlof (Marjorie Perloff) za Arakija Jasusada (Araki Yasusada), pesnika iz Hirošime, to što je on spominjao da je čitao Pola Selana je trag ka njegovoj izmišljenoj prirodi logikom njenog anahronizma. Međutim, takva tvrdnja takođe ukazuje na način na koji se Selanova dela razumeju u smislu njihove stilske i istorijske prirode, pošto je uticaj njegovog rada na Jasusadinu poeziju evidentan. 

U slučaju Ingeborga Bahmana (Ingeborg Bachmann), čini se da je uspostavljen značajno dijalološki oblik uticaja, pošto oba pesnika imaju koristi od njihove korespondencije i uzajamnih briga. Ipak, drugi oblici angažmana sa Selanovim radom se takođe mogu uočiti na ovaj način. Dok uticaj Selanovog pisanja na Silviju Plat (Sylvia Plath) deluje konvencionalnije jednosmeran, njen rad podjednako čini “živi odgovor na odgovor” njegovoj poeziji, prema rečima Mihaila Baktina (Mikhail Bakhtin), uspostavljanje dvosmerne interakcije. 

Poetska recepcija Selanovih dela otkriva kako različiti elementi dobijaju prednost u različita vremena, što nastavlja dijalošku šemu ove vrste. Dok se koncept poezije svedoka post-zločina i njenih slika javlja kod Selanovih neposrednih prethodnika, njegova je lirika i stilski uticaj koji je očigledan u radu savremenijih pisaca, poput Erika Pankija(Eric Pankey), Majkla Osiadhejla (Michael O’Siadhail) i Čarlsa Vilijamsa(Charles Williams).

Zaključiću pitanjem da li takva očigledna podela između sadržaja i stila, na način na koji se javlja u razumevanju Selanovih dela, može da se učita nazad u samu poeziju, i da li je njegov slučaj paradigmatičan u otkrivanju baktinijanskog statusa poetskog uticaja kao sekvence interaktivnog izrečenog.