Biografija

Mišo Kapetanović je poslijedoktorand pri Centru za napredne studije Jugoistočne Europe Sveučilišta u Rijeci. Diplomirao je filozofiju i sociologiju u Banjaluci, te master programe Globalna historiografija i Globalni studiji na Univerzitetu u Beču i Univerzitetu u Leipzigu. Doktorat iz područja Balkanski studiji je odbranio na Univerzitetu u Ljubljani.

Radio je kao terenski istraživač na projektu „Dokumentiranje ljudskih gubitaka u Hrvatskoj 1991.-1995.“, organizacije Documenta – Centar za suočavanje sa prošlošću iz Zagreba.

Bavi se vizualnom kulturom vernakularne gradnje u Bosni i Hrvatskoj, istorijom urbanog planiranja u socijalističkoj Jugoslaviji te kvir iskustvima muzike na Balkanu.

 

Postsocijalističke transformacije i aproprijacije spomenika Korčanica

 

Prezentacija se bavi politikom zaborava i novim značenjima pripisanim spomneniku Korčanica, lociranom na planini Grmeč u Bosni i Hercegovini. Centralni spomenik je dio memorijalnog kompleksa koji uključuje hotel i mrežu manjih skulptura skrivenih u šumi i komemorira mobilnu partizansku bolnicu iz Drugog svjetskog rata.

Spomen kompleks je bio značajno mjesto za kulturu sjećanja Drugog svjetskog rata, ali je za lokalne zajednice Bosanske Krajine služio i više od mjesta svjedočenja. Kompleks je bio mjesto rekreacije i centralno odredište planinie. Kako su sva tri dijela spomen-kompleksa prošla kroz različite procese nebrige i propadanja tokom Bosanskog rata i u poslijeratnom periodu, centralni spomenik svoj postsocijalistički život živi uglavnom skriven od javnosti, plijeneći pažnju uglavnom kroz članke i blog postove avanturista takozvanog „mračnog turizma.“ Van interesa javnosti, spomenik još služi kao mjesto povremenog hodočašća dvijema različitim grupama.

Kroz etnografsko istraživanje i intervjue sa poklonicima spomenika, moje istraživanje u ovoj prezentaciji ispituje razliku i povremeno suprotstavljena značenja pripisana spomeniku, koju mu daju poklonici iz većinom srpske populacije sela Lušci Palaka i memorijalni aktivisti iz gradova Prijedor i Banjaluka. Istraživanje ispituje kako uništenje i reapropriacija spomenika funkcioniše u narativima poklonika kao mjesto svjedočenja, nove mitologije žrtve i samoizlječenja.