Biografija

Edisa Gazetić je rođena u Tuzli, gdje je završila Filozofski fakultet. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu odbranila je magistarski i doktorski rad iz oblasti feminističke teorije i kritike.

Trenutno je zaposlena na Filozofskom fakultetu u Zenici, na Odsjeku za BHS jezike i književnosti.

Intersi su joj usmjereni prema istraživanju feminističke, queer, postkolonijalne teorije i kritike. Posebno je zanima pozicija ženskog roda u patrijarhalnoj kulturi.

U svojim radovima pokušava aplicirati neke od zapadnih teorijskih koncepata na južnoslavensku interliterarnu zajednicu.

Manipuliranje sjećanjem u/izvan književnog teksta

Kako se politika svjedočenja manifestira u književnim tekstovima od prvih zapisa o sukobima na prostoru južnoslavenske interliterarne zajednice, te kako je narativ produbljivanja ratova i kreiranja konflikta opstao tako dugo, ne samo u stvarnosti, nego i u književnom tekstu, danas je jedno od najvažnijih pitanja koje književna kritika ne tretira onako kako bi trebalo. Narativ produbljivanja sukoba i slanja poruke onim drugima preko književnog teksta, a samim time i manipuliranja iskustvima žrtava rezultira tekstovima koji govore o jednoj vjeri/etniju/naciji onako kako to želi politika koja ima za cilj nove sukobe i nove ratove. I to nije slučaj sa književnošću koja nastaje devedesetih i kasnije, nego i sa tekstovima pisanim s početka dvadesetog stoljeća. Takvi su tekstovi pojedinih bosanskohercegovačkih autora reanimirani poslije posljednjeg rata na jugoslavenskom prostoru. Od završetka posljednjeg rata književnost je vaspitavala  desetine generacija na prostoru BiH. Umjesto suočavanja sa prošlošću i demistificiranja narativa koji i dalje proizvode mržnju prema drugom i drugačijem, politika, ali i kritika prešutile su ili sklonile autore i autorice koji o tome javno govore i ukazuju na ono što politika jedne etničke skupine želi zataškati i prikazati se oslobodilačkom, kako u stvarnom, tako i u svijetu književnog djela.