Biografija

Dino Šakanović je rođen 1992. u Dubrovniku. Osnovnu školu i Srednju školu fra Martina Nedića (smjer farmaceutski tehničar) završio u Orašju. Upisao se na Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli akademske 2011/2012. – prvi ciklus okončao je 2015. s prosječnom ocjenom 9,05, a drugi ciklus završio 2018. odbranom magistarskog rada „Industrija Tuzle u vremenu tranzicije 1988.-2008.

Od druge godine studija aktivni je suradnik portala Prometej. Učestvovao je na konferencijama studenata povijesti/historije u Mostaru i Banjaluci, gdje je izlagao radove „Emancipacija BH žene u komunizmu“ i „Sukob srpa i čekića u Tuzli“. Također, s radom „Vjerski život pravoslavnog stanovništva u ratnoj Tuzli“ učestvovao je na Prvoj godišnjoj konferenciji Europske akademije religija u Bolonji 2018. godine.

U braku je s Anom Vujković Šakanović.

 

Nenacionalna kultura sjećanja na žrtve rata u Tuzli

Ratove 1990-ih u Tuzli teško su obilježila dva događaja: sukob s kolonom JNA 15. maja 1992. i stradanje na Kapiji 25. maja 1995. godine. Događanja od 15. maja 1992. predstavljaju početak rata u Tuzli, a stradanje na Kapiji 25. maja 1995. najveće je pojedinačno stradanje u povijesti Tuzle. Tuzla je jedinstvena u Bosni i Hercegovini budući da od 1991. godine do danas u Tuzli na vlasti nikad nisu bile nacionalne političke snage što se odrazilo i na komemoracije ovih događaja, koje se održavaju svake godine. Postoje značajne razlike u obilježavanju događaja od 15. maja i 25. maja. Grad Tuzla 15. maj obilježava kao Dan odbrane grada. Komemoracija je fokusirana na rat i poginule branioce. Obilježavanje 15. maja smatra se događajem visokog rizika, jer na isti dan porodice poginulih pripadnika JNA i udruženja veterana iz Republike Srpske polažu vijence na istom mjestu na kome se nakon toga obilježava Dan odbrane grada te ih obezbjeđuje specijalna policija, bez incidenata. Obilježavanje stradanja na Kapiji 25. maja ima sasvim drugu dimenziju. Fokusirano je na ljudsku tragediju i žrtve te se ne smatra događajem visokog rizika.

Specifičnost Tuzle i ove dvije komemoracije leži u tome što se ni u jednom slučaju ne naglašava nacionalnost žrtava niti se komemoracije koriste za širenje mržnje prema nekom narodu ili vjerskoj skupini. Sasvim suprotno, prilikom obilježavanja 15. maja i 25. maja naglašava se multinacionalni karakter žrtava što predstavlja jedinstven slučaj u postratnim narativima Bosne i Hercegovine.