Vladimir Miladinovic

 

 

 

 

 

Izjava umetnika

U eri kada se sve više značaja daje nauci i svedočenju svedoka eksperta doveden je u pitanje koncept svedočenja kao oralne istorije. Drugim rečima, koncept svedočanstva očekuje svedočenje svedoka eksperta koji je tu da za pravno borokratski forum obezbedi jasno definisanu interpretaciju određenog događaja iz prošlosti. U delu „Images in spite of all“ Didi Huberman navodi analizu u kojoj Hana Arent pokušava da objasni kako su Nacisti tokom izvršenja Holokausta bili potpuno ubeđeni da to što rade nikada neće biti otkriveno jer niko zapravo neće moći da poveruje da se to zaista desilo. Ponekada su određene informacije tu pred nama, ali mi jednostavno nismo u situaciji da sa njima adekvatno raspolažemo. Tako dolazimo do jedne od najvećih noćnih mora Prima Levija, „nezamislivog“ (Unimaginable). Da budemo stavljeni u situaciju u kojoj ćemo patiti, preživeti ali osećati krivicu zbog toga što smo preživeli, uspeti da smognemo snage da o strahotama govorimo, ali da nam niko neće verovati jer je to „nezamislivo“. Upravo se ovde dešava mogući potencijal za rad sa onim potisnutim delovima naših istorija koje se ne uklapaju u pokušaje dominantne ideologije da stvori jedan jedinstveni, nacionalni istorijski narativ sa opštim koncenzusom. Rad sa delovima istorije koji se ne uklapaju, odnosno za koje jednostavno nema mesta, jeste rad na razbijanju društvenog konsenzusa i stvaranju društvenog antagonizma. Drugim rečima, ćutnja zahteva svoj reciprocitet, apsolutni govor.

Jedan od najvećih izazova sa kojim su se suočio Haški tribunal u većini procesa jeste upravo trenutak interpretacije dokaznog materijala. Često je bilo situacija u kojima bi se prevedioci morali  osloniti na svoj sopstveni interpretativni aparat tokom procesa transkribovanja pojedinih zvučnih zapisa. Bilo je i situacija da se tokom transkribovanja audio materijala presretnutih telefonskih razgovora nije moglo do kraja razaznati o čemu se tačno govori. Tako je u transkriptima svaki deo koji prevoditeljinisu mogli razumeti označen sa „Nerazumljivo“ (Undiscernible). Ovo je samo prvi sloj interpretacije dokaznog materijala. Nakon što bi se napravio transkript audio snimka čitav materijal bi morao biti preveden na strani jezik što je takođe podrzumevalo brojne nedoumice oko značenja onoga što se prevodi.

U predloženom radu pod radnim nazivom  „Nerazumljivo“ , pokušaće se skrenuti pažnja na neke od brojnih problema koncepta svedočenja o kojima je prethodno bilo reči. Ideja rada je da se određeni delovi intervjua koji se nude umetnicima na raspolaganje, stave u proces „sudskog prevodjenja“. Audio materijali bi se stavili u proces transkribovanja gde bi se napravio tekst svedočenja koji bi kasnije bio preveden na engleski jezik kako bi mogao biti adekvatno percipiran u širem jezičkom kontekstu. Tako preved tekst bi se dao na ponovno snimanje, odnosno čitanje i on bi bio snimljen u audio formatu kao novi vid svedočenja. Ovim procesom transkribovanja, prevođenja pa ponovnog čitanja bi se mogle uočiti potencijalne promene u odnosu na „orginalno“ svedočenje svedoka/učesnika traumatičnog iskustva. Ovaj rad se bavi idejom koncepta istorijske istine, reprezentacije prošlosti i vere u objektivnost.

 

Vladimir Miladinovic