Kristina Marić je multimedijalna umjetnica, rođena je 1990. u Đakovu (Hrvatska).  Diplomirala je 2015. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, na Odsjeku likovne umjetnosti, na modulu multimedije (MA). Služeći se različitim medijima, uglavnom fotografijom, videom i instalacijom, istražuje odnos između individualnog i kolektivnog, referirajući se na paradokse i nelogičnosti našeg socijalnog okruženja. Dobitnica je Priznanja za najbolji rad iz multimedije u akademskoj godini 2013./2014. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. 2013. godine boravi na umjetničkoj rezidenciji Art Quarter Budapest u Budimpešti. 2017. godine dobitnica je prestižne austrijske Red Carpet Art nagrade za mlade umjetnike. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Osijek. Aktivno izlaže na izložbama i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Trenutno radi kao asistentica na katedri za Medijsku kulturu Odjela za kulturologiju Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku te kao vanjski suradnik na Umjetničkoj akademiji u Osijeku.

Izjava umetnika

Multimedijalnu instalaciju “Konstrukcija sjećanja 1” čine obiteljski foto-album i audio zapis razgovora između kćeri i roditelja. Rad je nastao tijekom autoričina putovanja s roditeljima kroz nekoliko zemalja bivše Jugoslavije.

Ispitivanje roditelja o događajima koji su obilježili njihovo iskustvo rata na ovim prostorima, otvorilo je pitanje utjecaja rata na cjelokupnu obitelj i međuljudske odnose te pitanje posljedica koje osjećaju mlađe generacije. Ucrtavanje granica između ljudi uslijed stvaranja novih država, ključna je tema ovoga rada. Snimajući svjedočanstva, autorica iznova otkriva stare tajne, suočavajući majku i oca s njihovim vlastitim pričama i traumama.

Fotografija u dijalogu s izgovorenom rječju otvara gledatelju manevarski prostor potrage za istinitim. Eksponirajući vlastitu intimu, autorica prikazuje narativ vlastitog života i vlastitog identiteta. Kombinacija fotografija iz ranog djetinjstva, autorskih te arhivskih fotografija, kreira paradoksalnu situaciju koja zbunjuje gledatelja jer on nužno nastoji razlučiti istinu od neistine, činjenicu od impresije. Autorica gura gledatelja u procjep između stvarnosti i fikcije, u zamku u kojoj je i sama uhvaćena. Manipulativno se služi medijem fotografije kao vješto osmišljenim paratekstom. Referirajući se na poeziju Paula Celana, ove su fotografije statični trenuci koji bilježe neuhvatljiva i neopisiva sjećanja. Ono što jezik predstavlja Celanu, to fotografija znači autorici. “Usprkos svemu, ostao je siguran od gubitka. No morao je proći kroz vlastiti nedostatak odgovora, kroz zastrašujuću tišinu, kroz tisuću tmina ubojitih govora. Prošlo je. Nije mi dalo riječi o onome što se dogodilo, ali je prošlo. Prošlo je i moglo bi ponovno izbiti na površinu, obogaćeno svim tim. ” (Paul Celan)

Rekonstrukcija povijesti i konstrukcija osobne memorije te naknadno upisivanje prošlog u formu arhaičnog foto-albuma, svojevrstan je eksperiment s istinom i svjedočanstvom. Koncentrirajući se na subjektivnu proizvodnju istine, ovaj rad nastoji proniknuti u vječna pitanja o međuljudskim sukobima. Ovaj je rad polazišna točka serije radova u kojima se autorica bavi prošlošću, s ciljem rješavanja vlastitih konflikata i strahova. Daljnje istraživanje i  suočavanje s prošlošću u ovom slučaju pretpostavlja kretanje od vlastitog doma i vlastitog ja.

Kristina Marić

Izložba

Predhodni radovi